Fokusiran na populizam!

S obzirom na događanja u ovoj već pomalo epskoj i mitskoj 2020. godini vrlo je važno znati prepoznati i razlikovati populistička mišljenja koja se temelje na postulatu ja, ja i ja. Prije svega, važno je da se javnost educira o značenju političkih termina te njihovoj semantici. Odgovornost leži na intelektualcima, nositeljima kritičke misli, ali i na vladajućim.

Događaji koji su se zaredali u glavnom gradu Lijepe naše su posebno dobrodošli za ”one koji znaju” aka ”čovjek sve objasnio”, ali za prosječnog građanina su opasni jer stvaraju pogrešno javno mnijenje. Pa kada tvrdite da solidarnost i socijalizam nisu isto, onda trebate znati da socijalizam i socijalna država isto nisu isti. Prema Ustavu Hrvatska je socijalna država, dok su solidarnost i pravda temelji socijalne države.

Europski integracijski procesi povezani s temom poimanja svrhe postojanja socijalne države posebno ako uzmemo u obzir da socijalna država nastaje u Europi. Koncept socijalne države osmislio je Otto von Bismarck (Željezni kancelar)’, prema istraživanju politologa Keesa van Kersbergena i Barbare Vis. Bismarck je želio ojačati državu i njen utjecaj na radnike, tako da radnicima da pravo integracije u društvenoj hijerarhiji kako bi održao odnose između socijalnih i statusnih društvenih skupina u cilju sprječavanja prodora modernih izama u vidu liberalizma i socijalizma.

Gøsta Esping-Andersen, najpoznatiji teoretičar koncepta socijalne države, istu definira kao društveni sistem u kojem država preuzima odgovornost za provođenje socijalno-ekonomske sigurnosti koja nudi svojim građanima.
Prema Esping – Andersenu, moguće je uspostaviti tipologiju socijalnih država koja se predstavlja kroz političke teorije državnog ustroja:

  • Liberalna socijalna država – najbolje se vidi na primjeru Sjedinjenih Američkih Država koja je okarakterizirana niskim i vremenski ograničenim socijalnim transferima koje nadzire država te prisutnost tržišta u socijalnom sektoru.
  • Socijalnodemokratska socijalna država – predstavljena kroz primjer Švedske, pružanje razvijenih socijalnih usluga od strane države te razgranata vertikalna i horizontalna redistribucija dohotka.
  • Konzervativno-koorporativna socijalna država – primjer Njemačke, karkterizira supsidijarnost u socijalnoj pomoći te oslanjanje na visoki stupanj zaposlenosti i zaštitu građana kroz fondove osiguranja.

U nastojanju da socijalna država ispuni i ostvari svoju temeljnu zadaću ona definira modele socijalnih politika, pod kojima podrazumijevamo organiziranu djelatnost države i drugih društevnih čimbenika koji za cilj imaju prevladavanje svih oblika socijalnih disbalansa u kojima bi se mogli naći građani. Ovo doprinosi jačanju socijalne kohezije, konceptu kojeg Vijeće Europe definira kao: Socijalna kohezija podrazumijeva sposobnost društva da nadugoročnoj osnovi osigura dobrobit, uključujući pravičan pristup raspoloživim dobrima, uvažavanje njihovog dostojanstva i različitosti, osobnu i kolektivnu autonomiju te odgovornu pariticipaciju.

Puljiz razvija pojam skandinavskog socijalnog solidarizma koja je ne podrazumjeva marksističku definiciju obračuna klasa. Ona se suprostvlja i bismarckovoj korporativističkoj socijalnoj politici, temeljenoj na osiguranju putem doprinosa zaposlenih ali isto tako i liberalnoj politici američkog tipa u kojoj je u prvom planu slobodno tržište, a država intervenira tek u kritičnim slučajevima socijalne ugroženosti.

Skandinavska socijalna država intervenira u prilog svih građana, ona ima razvijene usluge, socijalna su davanja relativno izdašna i u polazištu svima jednaka (flate – rate), a glavni izvor financiranja socijalnih izdataka su porezi, a ne doprinosi. Model skandinavskog socijalnog solidarizma posebno se razvio u Danskoj i Švedskoj. Primjer razvoja skandinavske socijalne politike služi kao referentni obrazaca za ostvarenje socijalne pravde i solidarnosti.

Kada se današnji populizam, vrlo opasan izam, jer je isključiv i glasan, oglasi po pitanju poreza i socijalne države treba jako odvagnuti. Porezi nisu nešto što plaćaju jedni, a drugi ne. U uređenim državama jasno je da se iz poreza financira javno zdravstvo, odgojne i obrazovne ustanove, kulturna dobra, infrastruktura, javni prijevoz… Nažalost najčešće se iz poreza plaćaju populisti jer su usko vezani za javne službe i javna djelovanja. Bit socijalne države i solidarnosti je stvoriti društvo jednakih mogućnosti, društvo u kojima je obrazovanje dostupno svima. A to znači da iz svojih mjesta možete doći do obrazovnih institucija do posla. Nažalost, krajeve koji nisu dovoljno dobro prometno povezani, a svrha poreza je da budu, obično zaostaju uvelike za ostatkom zemlje.

Zagreb i centar garda pogodio je potres i potrebna je solidarnost svih nas i uplitanje države u pomoć stradalima. Osim potresa te iste ljude će pogoditi i kriza koja je neminovna nakon svega što se događa usred pandemije uzrokovane COVID-19. Austrija je danas objavila kako ima pad BDP od 12,3 posto, najveći od kraja Drugog svjetskog rata.

Krize nisu uvijek loše. Prirodno očiste društvo, pokažu tko je tu radi sebe, a tko je radi općeg dobra. Mnogi nosioci političke misli jasno intrepretiraju opće dobro kao glavni politički kredo demokratske države odosno građanskog društva.

Populisti ne razumiju kako bez općeg dobra, nema države. Ako populiste
toliko žulja socijalna država i porezni novac neka se odreknu naknada koji diretkno idu iz novaca poreznih obveznika. I nas, građane, jako žulja kada netko ne zna da su solidarnost i pravda temelji socijalne države, a ne klasne borbe iz prošlog stoljeća.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *