Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – hrvatska djeca igraju se (još uvijek) na posmrtnim ostacima

23. kolovoza datum je potpisivanja njemačko-sovjetskog pakta o nenapadanju, poznatog kao Sporazum Molotov – Ribbentrop, a na ovaj dan obilježava se Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Obilježavanje dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima zamišljeno je kao poticaj na promišljanje osjetljivih i kompleksnih pitanja zajedničke povijesti i njezina očuvanja kako bi sljedeće generacije mogle iz nje učiti i graditi suživot na temeljima demokracije i uvažavanja temeljnih prava.

Republika Hrvatska u svojoj je povijesti pretrpjela ustaški i komunistički režim na putu do potpune neovisnosti i slobode. Zbog i danas nerazjašnjenih povijesnih činjenica i suprotstavljenih mišljenja povjesničara te same javnosti, često se čini da Drugi svjetski rat u Hrvatskoj još nije završio. Osim u dnevno – političkim prepucavanjima; “čiji je stari bija ustaša, a čiji partizan”, svake godine, u susret drugoj suboti mjeseca svibnja kao šamar obiteljima žrtava poraća Drugog svjetskog rata, u medijskom prostoru polemizira se o pravu na spomen žrtvama Križnog puta. Osim što se o tome raspravlja iz godine u godinu, događa se i sramotan izostanak reakcije na opravdanje komunističkih poslijeratnih zločina. Tako je i ove godine u emisiji nacionalne televizije Otvoreno, Ivo Goldstein izjavio: ‘Ne mogu doći na Bleiburg komemorirati nevine žrtve koje nisu nevine žrtve, a takvih je bilo među njima, neustanovljen broj, ali dosta. Bilo je jasenovačkih koljača (…) koji nisu došli do suda, ali na svakom sudu bi bilo osuđeni na smrt. Kada budemo razlikovali žrtve i stradalnike, a stradalnici su oni koji su stradali, ali nisu zaslužili moj niti pijete bilo kojeg poštenog čovjeka. Kad bi se to nparavilo ja bih došao prvi na Bleiburg. (…) Kao historičar mogu reći – na Bleiburgu nisu stradavale žene i djeca, neke žene ministara samo.” U trenutku kada “cijenjeni i ugledni povjesničar”, gospodin Goldstein 2018. godine na nacionalnoj televiziji opravdava ubojstvo bilo koga činjenicom da bi svejedno bio osuđen na isto, u Hrvatskoj se događa sumrak demokracije i vladavine prava. U tom pravdanju zločina kontekstom vremena, povijesnom situacijom i svime čega se netko poput Goldsteina može dosjetiti, ključ je nezavršenih rasprava oko Drugog svjetskog rata i poraća. U vrijeme događaja na Bleiburgu u Europi je potpisan mir i na snazi su bile međunarodne konvencije koje želja za osvetom nije poznavala. Svrha članka nije čitatelja učiti povijest, niti nametati autorovo vlastito mišljenje, ali nužno je naučiti prepoznati opasne izjave u medijskom prostoru koje potiču podjele društva i adekvatnim reakcijama spriječiti njihovo buduće pojavljivanje. Ubojstvo bez suda velikog broja ljudi, a poznato je i da su vojsku prema Bleiburgu pratile tisuće civila, naziva se zločin protiv čovječnosti. I to je meritum svega. Hercegovački franjevci, njih 66, nisu bili jasenovački koljači, kao ni žene čije su pletenice 2009. godine otkrivene u do kraja neistraženoj Hudoj jami.

Ministarstvo hrvatskih branitelja proteklog je mjeseca, nakon dugogodišnjih tvrdnji znanstvenika i svjedoka napokon završilo prvu fazu ekshumacije posmrtnih ostataka iz dvorišta Učiteljskog fakulteta. Kako se navodi u priopćenju Ministarstva posmrtni ostaci poslani su na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu na stručnu obradu u svrhu pripreme za dostojno i trajno zbrinjavanje, odnosno pokop posmrtnih ostataka. Valjda ih ne čeka sudbina maceljskih žrtava čiji su ostaci nakon ekshumacije proveli dvanaest godina u crnim vrećama za smeće na tavanu patologije Medicinskog fakulteta.

Na području Republike Hrvatske nalazi se, prema procjenama, 600 neistraženih jama. Na posmrtnim ljudskim ostacima igraju se djeca. Djeca koja neće znati povijest ako se posmrtni ostaci ne ekshumiraju, djeca koja neće znati povijest ako se u medijskom prostoru i dalje bude pravdao zločin. Djeca koja žele živjeti neopterećeno, ne baveći se ovim pitanjima i na osamdesetu obljetnicu ovih zločina. Istražimo i raspravimo povijest da možemo svjesni graditi bolju, tolerantniju budućnost. Zaboravimo polemike oko brojeva, Jasenovca i Bleiburga, i jedna nevina žrtva, ubijena bez suda zaslužuje sjećanje i pijetet. Istražimo i raspravimo povijest i da stvorimo obrazovane osobe koje će na ovakve izjave u Otvorenom imati jasne argumentirane replike.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *