Cjepivo za virus je tu, a kada će cjepivo za neodgovornost?

U demokratskom društvu sve je dopušteno i svatko ima pravo nešto reći. Tako pretežito misli prosječan građanin. Međutim, u demokraciji postoji termin koji se naziva odgovornost.

Ako promatramo kolijevku demokracije, Atenu, onda znamo da je atenska demokracija podrazumijevala potpunu političku participaciju. Osim što su imali pravo glasa, građani su sudjelovali u radu skupštine te su donosili odluke koje se tiču svih stanovnika.

Sukladno tome, ako stalno iznosim svoje mišljenje, trebam i za njega odgovarati. Čačić i slični globalnu pandemiju koriste za svoje osobne uskogrudne interese i jeftinu političku promociju. Populizam u svom najopasnijem obliku. Koristeći pandemiju bez ikakve odgovornosti ”doajen” hrvatske ekonomije zaziva sulude mjere te stvara paniku među građanima.

Pandemija postoji i točka. Virus je tu i opet točka. Ono što je opasnije od virusa, su stručnjaci koje je ova pandemija izvukla na svjetlo dana i dala im njihovih pet minuta slave. Nažalost, s virusom se manipulira u Hrvatskoj. Promašene javne politike u zdravstvu više ne postoje.

Godine krađe javnog novca s pojavom pandemije otišle su u zaborav ili zastaru. Prije tjedan dana u ovoj zemlji osuđen je bivši premijer, koji je dva puta izabran na parlamentarnim izborima, to je bila vijest tek toliko da započnete razgovor na kavi. Afera Janaf i notorni klub pali su u zaborav, kao da se to dogodilo tamo negdje u nekoj zemlji trećeg svijeta.

Ali nije! Dogodila se tu, u našoj zemlji. U jeku pandemije veledrogerije su zbog neplaćanja obaveza prijetile prestankom isporuke lijekova. Nije dug nastao s registracijom nultog pacijenta pozitivnog na Covid – 19. Dok su građani lupali s loncima i pjevali ”Moja domovina” oni koje smo mi izabrali su se okupljali u nekim zabitima, ”mastili” brk, a sada se prijeti poštenim ugostiteljima zatvaranjem.

Love se taksisti koji su vozili mlade ljude na ilegalne tulume. Iste kao i ilegalni tulumi iz afere Janaf, samo tamo nije bila creme de la crem društva. Nažalost, koliko god to zvučalo nečovječno, onaj tren kad si se rodio potpisao si nevidljivi ugovor i smrt te čeka, nekog prije ili kasnije. To je život! Ono što je opasnije od ove pandemije je virus koji izjeda hrvatsko društvo. Virus koruptivnih radnji koji građani dočekuju s odobravanjem, jer si očito dovoljno visoko pozicioniran. Ako mislite da pretjerujem pogledajte izborne rezultate svih ikad spomenutih u koruptivnim radnjama. Nisu si sami dali glasove, došli su demokratskim putem, izabrani od nositelja vlasti, naroda.

Slični populisti poput Čačića koriste pandemiju da bi sebi dali na važnosti i stavili sebe u prvi plan. Tko će izmisliti cjepovi protiv njih? Tko će izliječiti hrvatsko društvo? Postoji li mogućnost da se izolira antigen virusa poznat pod privatizacija, institucionalizacija kriminala, namještanje javne nabave i tako dalje, te se procjepi stanovništvo.

Demokracija podrazumijeva odgovornost donositelja odluka. To je nešto što je Hrvatsku zaobišlo u širokom luku. Zaključujem kolumnu riječima velikog Meše Selimovića o pandemiji koja već 30 godina odnosi živote u Hrvatskoj: “Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok
njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.

*Kolumna ne predstavlja stav uredništva, kao ni stav redakcije.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *