Winston Churchill – istinski državnik te nedodirljivi vladar političke retorike

Winston Churchill se svojim kratkim, nezaboravnim govorima, u kojem se zrcali sva njegova odlučnost i značaj, uspio nametnuti svim članovima Donjega doma, ali i cjelokupnom britanskom narodu kao istinskih vođa u kriznim, povijesno gledajući najtežim trenucima za Veliku Britaniju. Ugledni poslovni magazin Forbes objavio je 5 korisnih savjeta proizašlih iz analiziranja njegovih najpoznatijih govora i apsolutno su u pravu – Churchill je uvelike demonstrira istinski smisao retorike u vlastitim javnim nastupima. No, kada govorimo o Churchillu kao o političkoj ili povijesnoj ličnosti, zaboravljamo kako je osim, već spomenute, istinske retorike riječ o kvalitetnom državniku koji je, unatoč vlastitim manama, a često i ludostima, spasio jednu od najvećih europskih demokracija – Veliku Britaniju.

Pred nama je nadasve teško iskušenje. Očekuju nas mnogi, mnogi dugi mjeseci borbe i patnje. Pitate koja će biti naša politika. Reći ću vam: borit ćemo se na moru, na kopnu i u zraku, koliko god nam mogućnosti budu dopuštale, a Bog podario snage; poći ćemo u borbu protiv čudovišne tiranije, dosad nikad nadiđene u mračnome, žaljenja vrijednome popisu ljudskih zločina. To je naša politika. Pitat ćete koji nam je cilj. Mogu odgovoriti jednom riječju: pobjeda – pobjeda po svaku cijenu, pobjeda usprkos svom nasilju, pobjeda bez obzira na dužinu i težinu puta; jer bez pobjede nema ni života. Shvatite to; nema života za Britansko carstvo; nema života za sve ono za što se zauzimalo Britansko carstvo, nema života za nuždu i zahtjev vremena da čovječanstvo krene naprijed prema svome cilju. Ali svoju zadaću preuzimam s radošću i nadom. Siguran sam da će ljudi znati prepoznati naš poziv. U ovom trenutku osjećam se ovlaštenim obratiti se za pomoć svima i kazati: “Dođite, pođimo naprijed zajedno, ujedinjenim snagama.

Istina je ponekad okrutna, zar ne? Istina se u političkom diskursu sve više mistificira, donekle s opravdanim razlogom ako promatramo takozvanu širu sliku. No, zamislite političara koji u obraćanju cjelokupnoj javnosti (naciji) vlastiti govor temelji na spomenutoj okrutnoj istini, konkretno s rečenicom ‘Vijesti iz Francuske su jako loše…’. Psihološki promatrano, početak govora, kao i završna misao (zaključak), su dvije najvažnije sastavnice govora, odnosno publika ponajviše pamti svojevrsni početak i kraj. Churchill nije slučajno odabrao ovu rečenicu, kao što nije slučajno odabrao bilo koju drugu riječ u govorima nastalim u najgorim trenucima britanske nacije. Upravo suprotno, često je satima razmišljao o tome hoće li izreći stolac ili stolica jer je shvatio bitnu, u današnje vrijeme često maglovitu širu sliku same retorike – u kriznim trenucima moram biti retorički dostupan cijelom narodu jer je nužno razumijevanje naroda za određene, često nepopularne poteze koji se moraju šahovski odigrati u datome trenutku. Jedini u političkom diskursu koji može ući u komparaciju sa Churchillom je pomalo marginalizirani Periklo, koji je shvatio da ako želi uvesti novi ‘ratni porez’ da mora stranovnicima Atene prezentirati širu sliku. Politika se može definirati i kao borba za ispravni poredak kojom upravljaju interesi, a vodi se sredstvima moći. Iako se naglasak stavlja na ponešto oštrije riječi poput borbe, poretka i moći, politički život je zbog raznih promjena u paradigmi postao isprazan, široj javnosti potpuno nezanimljiv. Termin poput ‘nezamjenjivi političar’ zvuči danas kao tek isprazan mit, a kvalitete Perikla i Churchilla postaju nedostižne, iako mnogi, barem u vlastitoj promociji, teže za istima.

To što je general Weygand nazvao borbom Francuske završeno je. Vjerujem da borba Britanije upravo počinje. O toj borbi ovisi opstanak kršćanske civilizacije. O njoj ovisi život nas Britanaca, i dugi kontinuitet naših ustanova i našega Carstva. Na nas će se veoma brzo sručiti sav gnjev i sila neprijatelja. Hitler zna da nas mora slomiti na našem otoku ili izgubiti rat. Uspijemo li mu se oduprijeti, cijela će Europa biti slobodna i život će svijeta moći krenuti prema naprijed širokim i suncem obasjanim uzvisinama. Ali ako ne uspijemo, cijeli će svijet, uključivši i Sjedinjene Države, uključivši sve što smo poznavali i do čega nam je bilo stalo, potonuti u ponor novoga mračnoga doba, koje će biti još turobnije i, možda, još dugotrajnije s obzirom na zastrašujuće dosege znanosti. Prionimo stoga svojim dužnostima i postupajmo tako da ljudi, budu li Britansko carstvo i Commonwealth trajali i tisuću godina, nastave kazivati: “Bijahu to njihovi blistavi trenuci.

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *