Sjajan govor Emila Tedeschija na obilježavanju pete godišnjice ulaska Hrvatske u EU

Diskurs političara karakterizira konkretna politička svrha – to je način za pridobiti narod oko određenog političkog pitanja odnosno problema, kako bi uvjerio u ispravnost odluke sa svrhom stjecanja političke moći. Javni diskurs sadrži drugačiju komponentu, a riječ je o uvjeravanju u ispravnost odluke kako bi demonstrirao brigu za narod, odnosno za određeni segment djelovanja. Najbolji primjer za kvalitetnu komponentu pri diskursu je upravo jučerašnji govor Emila Tedeschija kojeg je održao na konferenciji u povodu pete godišnjice ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Iako se pri realizaciji govora obraćao manjem auditoriju okupljenom u dvorani, Tedeschi pokazuje svjesnost heterogenosti publike te se obraća cjelokupnom narodu. Govor započinje interesantnom povijesnom činjenicom o svome prezimenu čime svjesno auditorij priprema na bitnu komponentu – važnost Europske unije za Hrvatsku. “Moj prapradjed Giovanni Tedeschi bio je član tjelesne garde Maksimilijana Von Habsburga stacionirane u dvorcu Miramare u Trstu. Kada 1864. Maksimilijan odlučuje prihvatiti poziv monarhista i unatoč protivljenju brata i tadašnjeg cara Franje Josipa otići u Meksiko, moj prapradjed je već bio prestar, te je prije odlaska u mirovinu dobio premještaj u Dubrovnik, gdje se brinuo o ljetnikovcu kojeg su Habsburzi posjedovali na Lokrumu. Pradjed Giovanni bio je njemačkog podrijetla – to je vidljivo i iz etimologije našeg prezimena; termin Tedeschi na talijanskom znači Nijemci – bio je austrijski državljanin, Talijan po nacionalnosti, a po dolasku u Dubrovnik oženio je Hrvaticu. Moja obitelj živjela je Europsku Uniju još sredinom 19. stoljeća i uvijek mi je bilo nezamislivo da bi naša djeca u 21.stoljeću mogla ostati izvan nečega čemu geografski, povijesno, svjetonazorski i ekonomski pripadamo. I to puno dulje nego što piše u dokumentima koje smo potpisali prije pet godina.”

Tedeschi vlastiti zdrav razum kao dio izgradnje etosa pokazuje kroz dobro poznavanje teme o kojoj govori te iznošenjem  ekonomskim činjenica. Pri izgradnji vlastitog moralnog karaktera, Tedeschi implicira štetnost potencijalnog napuštanja Hrvatske iz Europske unije, čime unaprijed ruši etos neistomišljenika. Pritom demonstrira svjesnost kako bi se upravo ovaj govor mogao koristiti u pogrešnom smjeru. Tedeschi vješto povezuje etos i patos te time stvara jednu od najmoćnijih argumentacijskih kombinacija, osobito u kontekstu javnog diskursa. Ono što je izostalo kod gradnje etosa je ukazivanje na vjerodostojnost, unatoč početnom navođenju: “A ja sam kao najmlađi govorio posljednji. Činilo mi se da je sve rečeno i nisam želio ponavljati moje prethodnike pa sam izlaganje skratio…”

Sveprisutno obilježje strateškog manevriranja u govorima javnog diskursa je svakako poziv na nepovratni trenutak što je i legitimno kada se radi o govorima kojima je svrha upozoravati na štetne posljedice nekog čina. “Ne zaboravimo da u tome poduzetništvo, a posebno trgovina ima posebno važnu ulogu. Ona uglađuje oštre bridove naših karaktera i čini ljude boljima, a samim tim i društvo. Ona povezuje, stvara mostove, omogućuje razmjenu ne samo roba i usluga, već i ideja, inicijativa i snova.”

Winston Churchill jednom je rekao: „Cijena veličine zove se odgovornost.“ Upravo Tedeschi temelji zaključak govora na snažnom kondenzacijskom simbolu poput Churchilla čime vlastitu argumentaciju čini kompletiranom.

*Cijeli govor možete pročitati ovdje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *