Prvih 50 na Retorici! Donosimo pregled najčitanijih kolumni

U nastavku donosimo pregled najčitanijih kolumni te retoričkih analiza objavljenih na Retorika.hr.

1. Zašto je Ivan Mažuranić najvećih hrvatski govornik? (Matej Brečić)

Tijekom razvoja komunikacijske paradigme u Hrvatskoj kroz povijest potrebno se prisjetiti velikana koji su dali nemjerljivi doprinos pri samom razvijanju. Stjepan Radić, Ivan Kukuljević Sakcinski, Ante Starčević, Alojzije Stepinac te Vlado Gotovac samo su neka od imena koja su uvelike utjecala pri kreiranju komunikacijskih smjernica. No, osoba koja je atipična za domaći javni diskurs koji se proteže desetljećima, odnosno koja ne koristi ad hominem u javnom nastupu, već osporava isti je upravo prvi hrvatski ban pučanin Ivan Mažuranić. Vlastitu retoriku gradi na riječima glasovitog Tacita: sine ira et studio, odnosno u slobodnom prijevodu – bez srdžbe i pristranosti. Tome u prilog ide i uvod znamenitog obraćanja na 61. saborskoj sjednici održanoj 13. prosinca 1886. godine gdje odgovara na pokušaj diskreditacije njegove šestogodišnje vladavine kao bana od strane političkih neistomišljenika.

2. Kako je biti lijepa i uspješna političarka na domaćoj sceni? (Ivana Milas)

Gotovo ni jedna društvena djelatnost danas nije u takvoj mjeri istovremeno privlačna i odbojna, hvaljena i kritizirana, veličana i podcjenjivana kao politika. Nitko ne voli kritiku, a politika i političari najmanje od svih. Sigurna sam da ni mediji ne vole kritiku. Ipak, i mediji i politika kao dio javne sfere i političke komunikacije, mogu biti uspješni i voditi uspostavi zdravog društva, samo ako su podložni kritici. Zbog medijatizacije politike mediji su postali autonomna društvena institucija, i to ona koja ima moć sukreirati političku stvarnost. Nekada su bili isključivo prijenosnici informacija, dok danas imaju značajnu, ključnu i rekla bih presudnu ulogu u konstruiranju društvene stvarnosti.

 

3. Kakva je politička budućnost Bosne i Hercegovine? (Tea Ružić)

Krajem travnja prošle godine u proceduru je snažno dostavljen Prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona, i to od strane Kluba delegata hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Prijedlog zapravo predstavlja garanciju sigurnosti i ravnopravnosti  i to u činjenici da konačno brojniji narod ostaje bez predispozicije i pravne mogućnosti da drugom (manjem) narodu bira političke predstavnike. Hrvati dugi niz godina svjedoče diskriminaciji i stanju u kojoj se za njihove interese zalagala osoba koja nije bila izabrana od strane hrvatskog biračkog tijela, niti je imala potporu istog.  Riječ je o podložnoj temi manipuliranja jer je zakonom koji je na snazi ostavljeno dovoljno prostora za razne malverzacije. Upravo izmjenom Izbornog zakona koja je od trenutka pokretanja procedure pa do danas  prošla i prolazi težak put, mogli bi održati unutarnju stabilnost i ne dovesti u pitanje održavanje općih izbora. Predloženim izmjenama i dopunama regulira se izbor članova Predsjedništva BiH, implementira se Odluka Ustavnog suda tj. izbor delegata u Domu naroda Federacije BiH te Odluka Ustavnog suda koja se tiče izbora u Gradu Mostaru.

4. Interesi u sjeni borbe za prava žena (Nevena Bjeliš)

Retorika „ili mi ili oni“ vratila se na hrvatsku medijsku i političku scenu. Izjave političara kako Konvenciju nisu pročitali (a o njoj trebaju glasati) ili su pročitali „onaj dio koji ih je zanimao“, kao i izjava „da treba bolje čitati“ hrvatska su realnost. Svi mi smo ih birali, a pomogli su i oni koje izbori ne zanimaju pa su na dan izbora ostali kod kuće. Ispod medijskog radara prošla je informacija o financiranju relevantnih nevladinih udruga u sklopu provedbe, sadržana u članku 8. Konvencije. Kada se navedeno uzme u obzir postaje jasan žar interesnih lobija za napadom na one koji misle malo drugačije.

5. Briefing o stanju nacije (Kristijan Sedak)

Razinu političke kulture procjenjuje publika kroz razinu komunikacije političkih lidera, najčešće lidera velikih političkih stranaka. Kroz komunikaciju političara publika prosuđuje i samu osobu političara, njegov karakter, ali i stranku koju predstavlja. A često je taj karakter jači od svih treninga javnog nastupa. Ispliva na površinu. Razina osobne kulture i komunikacijskih vještina ulaze i u komunikacijski diskurs kampanje čime se oblikuje novi model političke kulture neke države i njenog cjelokupnog biračkog tijela. Komunikacijske vještine najvažniji su alat upravljanja političkim procesima. Ključne su i za stvaranje i održavanje imidža pojedinih političara, ali i stranaka i kampanja. Vještine javnog nastupa i pregovaračke vještine osiguravaju većinu u pojedinim političkim i stranačkim tijelima, ali i u saboru i  vladi.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *