Najbolje od Retorike u kolovozu: Italija, lista najboljih retoričara i zlouporaba retorike, novi napad Bandića i gafer Biden

U nastavku možete pročitati 5 najčitanijih kolumni i analiza objavljenih na portalu Retorika.hr! Svoje prijedloge za pisanje možete poslati na retorika.hr@gmail.com ili na društvenim mrežama (Facebook, Instagram ili Twitter)!


L’ultimo bacione: oportunistički kraj talijanske vlade koja je i pri svom začetku osuđena na propast (M.Brečić)

Talijanski mediji kao da su se natjecali u što kreativnijim naslovnicama dnevnih i tjednih izdanja posvećenih naravno novom (potencijalnom) padu talijanske vlade. Najdalje je svakako otišla la Repubblica koja na naslovnicu stavlja fotografiju potpredsjednika vlade Mattea Salvinija dok ljubi krunicu uz natpis L’ultimo bacione (posljednji poljubac).

Natjecanje u proteklim danima nije primjetno samo kod novinara i glavnih urednika već i kod samih začetnika nove i očekivane talijanske političke krize. Retorički sukob u talijanskom parlamentu otkriva nam puno toga – Giuseppe Conte u javnom nastupu promišlja i djeluje na ciceronski način, dok Matteo Salvini, nakon nešto nepovoljnijeg parlamentarnog scenarija za Ligu, kreira status žrtve što karakterizira populističku retoriku. 


Ima li gafer Biden ikakve šanse u debatama? Čekajte sučeljavanja jedan-na-jedan! (F. Vončina)

Joe Biden, relativno nepoznat van SAD-a (kod nas poznat kao onaj koji dođe u službeni posjet koji paralizira pola Zagreba), u domovini je već dugovječan politički stari lav. U visoku politiku ulazi kao senator iz države Delaware, izabran kao tada općinski vijećnik još davne 1972. u Kongres.

Danas je, barem po anketama, vodeći kandidat za nominaciju Demokratske stranke za predsjednika SAD-a, a za vratom mu puše drugoplasirani po popularnosti Bernie Sanders. Da bi se shvatio kontekst, u Demokratskoj stranci postoje dvije struje, ona centristička (protivnici bi rekli: corporate democrats), i ona “lijevija”, koja je iznjedrila onu smiješnu Alexandriju Ocasio-Cortez koja tvrdi da svijet zbog klimatskih promjena nestaje za 12 godina (sic!), i onu blefericu Rashidu Tlaib koja je odbila posjetiti Izrael iako joj je bilo zabranjeno pa dopušteno, navodno da posjeti baku, a zapravo zbog političkog angažmana.


Može li se retorička vještina zlouporabiti? (K. Galić)

Svjedoci smo vremena gdje sve više ljudi govori, donosi odluke, djeluje i posjeduje. Znači li to da smo robovi nečijega mišljenja i nečijih odluka? Jesu li krivi oni, ili mi sami? Nekadašnji predsjednik MH Igor Zidić govorio je o Vladi Gotovcu, uzoru hrvatske retorike, rekavši: “Borio se za čovjeka pojedinca, dok su ih kolektivizmi toga doba gutali. Govor je bio njegovo oružje.

Kolektivizam je najopasnije „stanje uma“ (u govorništvu) gdje govornik koristi „stado ovaca“ da bi došao do moći. Dalje, govor treba biti oružje, ali kao što je barut rabljen za nešto potpuno suprotno od prvotne namjene, tako se, čini se, danas rabi i govorništvo.

Predstavlja nam se određena politika društva koju treba prihvatiti ili ne. Najčešći oblik kojim nam se netko obraća u društvenim prilikama jesu govori. Govori li netko lijepo, ugodno, razgovijetno, hoće li imati više podanika i pristaša od onoga koji govori pomalo nezainteresirano, suho ili pak grubo? Vrlo moguće. Zašto?


Novi napad zagrebačkog gradonačelnika: ‘rajcanju’ nije mjesto u političkom diskursu (J. Ilić)

Već toliko puta viđena retorička strategija – korištenje humora kako bi se slušatelja odvelo s puta, odnosno kako bi se promijenila tema. No, problem nastaje kada se humor pretvori u diskreditiranje sugovornika ili novinara, a to je jedna od primarnih retoričkih karakteristika zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

Naime, tijekom izjava za medije jedna je novinarka (sasvim legitimno) priupitala o zadovoljstvu rada Čistoće. Kroz medije se posljednjih nekoliko dana moglo uvidjeti u pravo terensko stanje u glavnom gradu Hrvatske kada u kontekst stavimo hrpu smeća koja nerijetko dočekaju novi mjesec ispred kontejnera. Iako se na početku samo kratko osvrnuo i izjavio O tome ćemo u Čistoći, Bandić ponovno vratio na pitanje novinarke i izjavio Opet vi! Vi opet. Vi pilate. Da vi znate kako vi mene rajcate! Kako vi mene veselite, kako vi mene zabavljate. To je strašno.


Najbolje od hrvatskih govornika: tko prolazi, a tko pada na ispitu političke retorike? (M.Brečić)

U doba grčke demokracije, otprilike sredinom 5. stoljeća prije Krista, govorništvo je bilo od velike važnosti za javno, odnosno političko djelovanje. Građani Atene branili su se ili optuživali pred sudom i skupom građana, a političari su se borili za naklonost javnosti. Obrazovani Atenjanin morao je barem donekle biti upoznat s pravilima retorike. Tada nastaju i dva osnovna pravca u antičkoj retorici: postizanje što veće uspješnosti u uvjeravanju bez obzira na istinu te ideal retoričke rasprave.

Prvi pravac, uspješnost prije svega, ima svoje porijeklo na Siciliji kod retoričara Tizije Koraksa na Sirakuzi, a u Ateni je našao sljedbenike u sofistima, među kojima je Protagora bio najistaknutiji. Sofisti su slovili za obrazovane, dobre govornike koji su u početku djelovali u zatvorenim školama. Bavili su se problematikom psihologije, etike, politike te retorike. Nakon izlaska na trgove i općenito u javnost, sofisti započinju podučavanje pojedinca ili skupina o retorici, politici i matematici iz čega proizlazi tvrdnja kako su često bili samo prazni retori koji su za novac prodavali znanje o tome kako se svaka stvar može braniti i napadati, potvrđivati i negirati. Nasuprot tome pojavljuje se Platon koji izražava skepticizam prema sofistima kao misliocima. Platon ostavlja veliki utjecaj i na svoga učenika Aristotela koji djelom Retorika ostavlja značajan doprinos razvitku retorike. Aristotel je smatrao kako ona koji u svojim rukama ima istinu i pravdu, kad gubi, nema koga kriviti doli sebe samoga.

Gotovo tri tisućljeća nakon pojam retorika ali i njena funkcija gube izvorni smisao – onaj gdje bi retor trebao tragati za istinom. Svjedoci smo negativne percepcije javnosti glede termina retorika jer nas povijest uči kako vješt govornik upotrebljava retoriku za manipulaciju širih masa te ostvarenje vlastitih, prečesto pogrešnih, vizija. Spomenuta percepcija potkrepljena je i u Klaićevom Rječniku stranih riječi gdje druga teza pod pojmom retorika sugerira: lijepe, no besadržajne riječi; prazne riječi, praznorječje.

Iako često (s razlogom) kritički nastrojeni prema hrvatskom političkom diskursu koji se postepeno pretvara u veliko nerazumijevanje, na hrvatskoj sceni i dalje možemo pronaći kvalitetne govornike koji djelomično anuliraju neznanje ili nesposobnost vlastitih kolega. Barem dio tih kvalitetnih hrvatskih (aktualnih) govornika možete pročitati u nastavku.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *