19 najboljih u 2019.: političke i retoričke analize, krize vlasti i izbori

  1. Plenković vs Šprajc: manifestiranje ispraznosti sugestivnih pitanja

Pitanja koja u današnje vrijeme, ali zasigurno i u vrijeme začetka same retorike, uvelike iritiraju i ponižavaju sugovornike su – opterećena pitanja, u javnosti često označena i kao sugestivna. U sebi implicitno sadrže odgovore koje novinar u tom trenutnu želi dobiti, s ciljem stvaranja često pogrešne slike o sugovorniku ili nastupaju ako je ipak riječ o sugovorniku koji ne želi odgovoriti niti na jedno postavljeno pitanje, već se služi raznim strateškim manevriranjem u odgovorima. Novinari bi ih, prema određenim i još uvijek do kraja neutvrđenim pravilima, trebali izbjegavati jer često korištena postaju sinonim za tendencioznost i graniče s populizmom.

2. Avangardni duh mladosti – studenti kao nositelji društvenih promjena

Adolescencija je ključno formativno razdoblje čovjeka – u njemu se postavljaju temelji za cjeloživotno fizičko, emocionalno i kognitivno funkcioniranje, ali i daljnje razvijanje. Dakle, usvajaju se navike, izgrađuju se stavovi, svjetonazori i karakter te se po prvi puta od osobe očekuje proaktivna uključenost u zajednicu. Na koji način će se pojedinac društveno angažirati ovisi o mnogim faktorima, a najviše o njegovim preferencijama sukladnim identitetu koji nastoji konsolidirati; traži se pripadnost različitim kulturama, supkulturama, zajednicama, a u studentskoj dobi i intelektualnim miljeima.

3. Greta Thunberg – demonstracija kvalitetne retorike ili ispraznog populizma?

Tinejdžerska klimatska aktivistica Greta Thunberg jučer je održala govor na summitu Ujedinjenih naroda o klimi u New Yorku, govor koji je uvelike podijelio javnost. Dok jedan dio javnosti s oduševljenjem pozdravlja govor, drugi dio je poprilično skeptičan, ništa već neviđeno u javnosti. Primjerice, stalno se vode rasprave o govorima pape ili Dalaj Lame, o njihovoj kvaliteti, odnosno (ne)opravdanosti izostanka analiziranja istih. Thunberg je u svom govoru nedvosmisleno osudila svjetske vođe zbog propusta, odnosno politike neaktivnosti prema snažnim mjerama u borbi protiv klimatskih promjena. To je sve krivo. Ne bih ni trebala biti ovdje, već u školi na drugoj strani oceana, no svi vi dolazite nama mladima i u nama tražite nadu. Kako se usuđujete? Ukrali ste mi snove i moje djetinjstvo ispraznim riječima, navodi Thunberg u nešto emotivnijem dijelu govora. Naglasila je kako bi o pitanju klimatskih promjena trebali raspravljati svi, uključujući i moćne svjetske čelnike.

4. Što bi trebao biti hrvatski liberalni centar? Politička analiza Aleksandra Musića

Iako u pravilu ne volim riječ ‘struktura’ i pridjev ‘struktur(al)no’, pošto praksa pokazuje da su nerijetko utočište raznijeh prodavača intelektualne magle, činjenica jest da su uzroci političke slabosti liberala u Hrvatskoj – upravo strukturne prirode. Naime, za liberalizam, bilo samostalni, bilo za natruhe (pogotovo ekonomske) istoga u političkim strankama desnoga i lijevoga centra – u društvu je potreban specifični socioekonomski stratum. Rječnikom ljevice – za liberalizam ti treba neki minimum buržoaske baze. Kroz ono što su pristojna društva prošla u 19. st., manje pristojna se upristojila, pa prošla u prvoj polovici 20. st. – Hrvatska nikad zapravo nije prošla.

5. “Rukopisi ne gore!” ili Kome smetaju književni klasici?

Čak i ako niste stručnjak, lako možete uvidjeti barem dvije neistine koje zaista bodu oči. Prva vrišti iz naslova članka koji se (prilično ironično) poigrava s naslovom poznatog holivudskog filma i navodi na zaključak, koji kasnije eksplicitno potvrđuje i spomenuti jedini konzultirani stručnjak, da na popisu lektire nema nijednog živog „i modernog“ autora. Osim ako se u međuvremenu, ne daj Bože, nisu preselili na vječna lovišta, Pavao Pavličić i Miro Gavran itekako su živi, a njihova su djela na popisu literature. Ivan Kušan, Nada Mihelčić, Zvonimir Balog i Gabriel Garcia Márquez, neki od autora s tog popisa, još su donedavno bili s nama, a ne znam kako bi se drukčije osim modernima mogli okarakterizirati autori kao što su Grass, Krleža, Orwell i Kaštelan, čija su djela također predviđena za čitanje. Dakle, nije istina da na popisu ne postoje djela živućih i modernih pisaca.

6. (Ne)predvidljivi govori svećenika

Iako je govor jedan od mnogobrojnih načina kojima se naviještaju ideje kršćanstva, zasigurno je jedan od najutjecajnijih. Naime, govor predstavlja jedan od oblika interpersonalne komunikacije gdje se u pravilu pojedinac neposredno obraća mnoštvu, a redoviti primjer držanja govora u Katoličkoj crkvi jest nedjeljna misa. Svećenik za vrijeme govora, u pravilu improvizirajući predstavlja ono što u tim trenucima misli i osjeća, te pokušava što je kvalitetnije prenijeti poruku. Također, govori mogu biti manje ili više zanimljivi, a govornici manje ili više talentirani. Ali vrijednosti koje se propagiraju u govorima za vrijeme propovijedi moraju biti u skladu s naukom Katoličke crkve, što u konačnici dobrim dijelom pretpostavlja predvidljivost govora, dok s druge strane način na koji će se neka misao predstaviti puku pretpostavlja nepredvidljivost. Svećenikov zadatak je uspostaviti ravnotežu između dosljednosti i zanimljivosti govora. Drugim riječima, Katolička crkva ne može postati isprazna zabavljačica masa, već je njezino glavno poslanje naviještanje evanđelja koje je poprilično staro, ali poruke uvijek mogu biti aktualne.

7. Notre-Dame en feu, Paris en larmes: demonstracija ujedinjene Europe oko temeljnih vrijednosti

Požar u pariškoj katedrali Notre-Dame stavljen je pod kontrolu nakon desetak sati vatrene stihije na zaprepaštenje cijeloga svijeta. Dominacija pariške katedrale prisutna je u povijesnom kontekstu koji demonstrira svu veličinu francuske države, ali i u području arhitekture, religije te europske kulture u cjelini. Važnost ove gotičke katedrale za sve stanovnike Pariza možda se ponajbolje očituje herojskim činovima vatrogasaca, policajaca, ali i svećenika koji su sinoć riskirali vlastite živote kako bi spasili neprocjenjive vjerske relikvije, ali i cijelu konstrukciju zbog koje je bilo onemogućeno gašenje iz zraka.

8. Fin politique Živog zida: početak kraja hrvatske političke kontradikcije?

Pokušaj urušavanja Europske unije, po gotovo identičnom scenariju kao i britanski UKIP predvođen Nigelom Farageom, u slučaju Živog zida postaje sredstvo koje pokreće samouništenje njihove stranke. Također, primjetna je i drastična promjena u komunikacijskom diskursu vodećih aktera stranke, što je i karakteristično za krizni način komuniciranja. Možda i ponajbolji primjer za promjenu načina komuniciranja je današnje gostovanje Vladimire Palfi na N1 gdje, između ostalog, navodi kako je ona ‘zaslužna da je Živi zid od aktivističkog pokreta postao europarlamentarna stranka’. Upravo ova rečenica demonstrira promjenu retorike, gdje je pojam ‘europarlamentarna stranka’ do sada u Živom zidu percipiran na način izdaje naroda ili malog čovjeka od strane korumpiranih političkih elita.

9. Razbijanje medijskih mitova: ne nedostaje radnika nego – raste plaća

Glagol “faliti” u svim licima, vremenima i načinima stavljam pod navodnike svjesno i namjerno, ne zbog jezičnog purizma nego zbog semantičke nedorečenosti i sugestivnosti. Nečega “fali”, odnosno nedostaje, po definiciji, ako je željena količina veća od stvarne. Ovdje valja uočiti da se po samoj definiciji radi o subjektivnom dojmu, jer meni a i mnogima, vjerujem, “fali” stanova na Manhattanu (željena količina barem 10, realna količina 0), a također mi “fali” Maybacha. Zvuče li ovi do ekstrema banalizirani primjeri suludo i neprimjenjivo? Da, svakako, jer je čovječanstvo od početaka smislilo lukav plan za baratanje oskudicom, odnosno “faljenjem”. Plan se da svesti na novac, cijenu i tržište. Zato valja prethodni primjer elaborirati: “Fali” mi Maybacha po cijeni koju sam voljan platiti, a to je cijena polovne golf dvojke dizela kojeg su zabranili u Parizu i Stuttgartu te šiknuli na zapadni Balkan. Analogno se pojašnjavaju i suze poslodavaca, naime, “fali” radnika po cijeni koju su voljni (ili sposobni, sasvim svejedno) ponuditi, a to je, očito, plaća na koju radnici više ne pristaju.

10. Isprazno i promašeno: (marginalni) političari tragediju iskorištavaju za – političku profilaciju i dezinformiranje

Uloga političara, osim vođenja države ili pojedinog segmenta za koji je odgovoran, je i da u ovakvim situacijama obitelji ponudi utjehu, ranjenima nadu i mogućnost za brz oporavak. Svjedoci smo kako su mnogi političari danas na tom tragu i reagirali. Od nešto emotivnijeg javnog nastupa ministra Krstičevića, do medijskih poruka i objava na društvenim mrežama mnogih hrvatskih političara i kandidata za predsjednika RH. Povijest možemo promatrati i kao rezultat djelovanja, ali i posljedica mnogih društvenih i političkih procesa na koja nije moguće utjecati. Jedna od opisanih situacija dogodila se i danas – tragična smrt hrvatskog vojnika u Kabulu koji je zajedno s mnogim drugim vojnicima služio miru i sigurnosti za čitavi svijet.

11. Kako je Gordan Maras od pokušaja postizanja retoričke superiornosti postao tek – isprazan stalker?

Biraj Marasa? Načelo protuslovnosti (principium contradictionis), prema Aristotelu, temeljno je načelo mišljenja prema kojem ništa ne može istodobno biti i ne biti. Upravo u ovoj simplificianoj, a opet prečesto nedostižnoj definiciji načela protuslovnosti nalazi se i temelj političkog diskursa Gordana Marasa – potreba za isticanjem retoričke superiornosti koja to jednostavno nije.

12. Pet političara koji su uvelike formirali istinski smisao konzervativizma

Konzervativizam je određeno stanje duha, način mišljenja o čovjeku i društvu koji je usredotočen na čuvanje postojećeg političkog, društvenog i gospodarskog poretka. Iako danas prezentiran uz nazadni predznak te uz mit kako se protivi zdravim promjenama, zahvaljujući konzervativizmu svjedoci smo snage sveučilišta, parlamenta ili razvoja samog društva. Upravo kako bi dodatno razumjeli važnost postojanja konzervativizma, u nastavku slijedi analiza deset istaknutih konzervativaca koji su formirali njegov istinski smisao, uz sitnu napomenu kako su političari poredani po doprinosu konzervativizmu, a ne kronološkim slijedom.

13. Čudna smrt Europe – utopija europskog mira i nerazumijevanje migrantske krize

Iako ju je London Evening Standard pomalo pretenciozno proglasio “političkom knjigom godine” Čudna smrt Europe Douglasa Murraya je fantastična publicistička analiza u kojoj autor, kroz činjenice te statističke podatke, otvara oči čitateljima o već postojećoj smrti Europe koja se produbljuje u našem kroničnom nerazumijevanju političkih i društvenih odnosa od Drugog svjetskog rata pa sve do danas.

14. Djelomično (ne)točan govor Emmanuela Macrona

Francuski predsjednik Emmanuel Macron u novom The Economistu progovara o velikim nadolazećim problemima za NATO savez i Europu, odnosno Europsku uniju. Naglašava kako se Europska unija trenutno nalazi na rubu zbog nemogućnosti oslanjanja na Sjedinjene Američke Države, a isto vrijedi i za NATO, odnosno činjenica kako se više od SAD-a ne može očekivati da stane na ispravnu stranu. “Ono što trenutno prolazimo može se opisati kao moždana smrt NATO-a. Europa se nalazi na rubu ponora”, navodi Macron.

15. Kako naučiti cijeniti ono u čemu ja i ne vidim neku vrijednost, ili zašto čitati?

Uzmimo stvar jednostavno. Čitati ili voliš ili ne voliš. A zašto netko voli, a nekome je to toliko dosadna, bezvrijedna i nepotrebna obveza? Rekla bih da ljudi sve više cijene (ili samo zadovoljavaju svoju lijenost) ono što im je „servirano”. Lakše se diviti filmu jer je sve predočeno, fotografiji jer barem imaš najdraže boje na njoj, glazbi, jer eto, neka nota potpuno odgovara tvom sluhu. (Ovdje se nipošto ne osuđuje nijedna od nabrojanih stvari, niti umanjuje njihova vrijednost, naprotiv, i za njih se ljudi premalo daju, ali je ovim vrstama „lakše“ zadovoljiti sitne strasti, jer „na prvu“ daju više, sliku, zvuk, boju… što svakako nije cilj nijedne vrste umjetnosti pa ni čitanja, odnosno književnosti). Čitanje traži rad, rad uma, rad srca, rad duše, rad tijela. Ono pročitano pleše, no ako mu nisi dobar partner, to će biti nakaradno bacanje slova, riječi, uzdaha i energije. Ali, jasno sve to je nedovoljno ako netko u tome ne vidi baš ništa. Taj netko će sutra svom djetetu, učeniku, prijatelju… umanjiti volju i želju za bilo kakvim uživanjem čitanja. Pa evo, pokušajmo tomu nekomu približiti čitanje s druge strane, ako već ne pronalazi ono iskonsko u njemu.

16. Muellerovo izvješće – tresla se brda rodio se miš? Ili ipak ne?

Na svjetskoj političkoj (i sigurnosnoj) pozornici jedan je događaj zauzeo glavni položaj i većinu pozornosti, a to je nesumnjivo Brexit. Jedan je ostao u sjeni Brexita (barem sa stajališta prosječnog Europljanina), ali isto tako nije ništa manje važan za svjetsku politiku (i sigurnost), a to je izvješće posebnog tužitelja Roberta Muellera, bivšeg ravnatelja FBI-a, čovjeka iznimno visoke reputacije i integriteta koji je od strane zamjenika Glavnog državnog odvjetnika SAD-a Roda Rosensteina imenovan s jednim ciljem – izvršiti neovisnu i stručnu istragu o potencijalnom miješanju ruske vlade u američke izbore 2016. godine na kojima je za predsjednika Sjedinjenih država izabran Donald Trump, odnosno točnije bio je nadležan provoditi istragu potvrđenu od tadašnjeg ravnatelja FBI-a Jamesa Comeya u iskazu pred kongresnim odborom 2017. godine i uključuje: „(i) povezanost i/ili koordinaciju između ruske vlade i pojedinaca povezanih s kampanjom Donalda Trumpa i ii) svako pitanje koje je proizišlo ili će proizići izravno iz istrage…..“

17. S “ruskog ruleta” na ukrajinski: što slijedi?

Što se zapravo događa i koja je pozadinska priča? Naime, dok je Joe Biden obavljao dužnost potpredsjednika SAD-a u mandatu predsjednika Obame, njegov sin Hunter je započeo s obnašanjem dužnosti člana nadzornog odbora jedne od većih energetskih tvrtki u Ukrajini. Dolazak na tu dužnost je korespondirao s početkom sukoba s proruskim pobunjenicima u ukrajinskom Donbasu, a u tom razdoblju upravo najveću političku potporu ukrajinskoj Vladi je pružao Joe Biden. Cijela priča oko Huntera Bidena nije ni po čemu nova, niti postoje ikakva nova saznanja, a već je prethodno utvrđeno da u istoj nije postojalo ništa sporno niti nezakonito. Jedino što je novo je pokušaj političke instrumentalizacije te priče na jedan, najblaže rečeno, potpuno netipičan i nestandardan (dosada nezamisliv) način. Nakon istrage Roberta Muellera i cijele dugogodišnje sage oko ruskog utjecaja na američke izbore (koja praktično nije niti završila), ova situacija je nešto što Americi, američkim građanima i institucijama zasigurno nije trebalo i može predstavljati dodatni udar na izborni proces.

18. Referendum o ‘Bibiju’ – parlamentarni izbori u Izraelu

Iako naslov pomalo banalizira stvari, netom održani parlamentarni izbori u Izraelu bili su upravo to – referendum o Benjaminu Netanyahuu koji je suočen s mogućim optužnicama za mito i korupciju. Stoga je glavna tema predizborne kampanje postao sam premijer, a ne narativi koji su inače dominantni, kao što su izraelsko- palestinski sukob, sigurnost, ekonomija i socijalne razlike. Kampanja je s obje strane bila prljava, a u foto-finišu pobjedu je odnio vladajući Likud s 36 naspram 35 mandata centrističke koalicije Blue and White. Od 120 mjesta u Knessetu Likud zajedno s desničarskim i ultra-ortodoksnim strankama ima 65 ruku, a samim time i potencijal sastaviti novu/staru vladu.

19. Humoristična serija ili stvarnost? Analiza predsjedničkih izbora u Ukrajini

Na uskrsnu nedjelju održan je drugi krug predsjedničkih izbora u Ukrajini. Sami predsjednički izbori bili su od iznimne važnosti zbog situacije u kojoj se ta zemlja trenutno nalazi, ali dodatnu težinu nosili su i kandidati koji su ušli u drugi krug izbora. Birači u Ukrajini mogli su birati između trenutnog predsjednika Petra Porošenka i Volodymyra Zelenskyog, komičara koji je donedavno glumio slučajnog predsjednika u svojoj iznimno popularnoj seriji. Kako to biva, slučajni predsjednik postao je pravi, od naroda izabran predsjednik sa više od 70% glasova. Za usporedbu, Porošenko je dobio tek nešto više od 20% glasova birača.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *